Simbolični dodaci koji se koriste radi proširivanja svih vidova ljudske ličnosti su naravno brojni. Odjeća sačinjava najvažniju vrst tih simbola i ponekad je zabavno promatrati, neprimjetno po mogućnosti, odjevne predmete nasumce sakupljene grupe ljudi. Zamislite da je svaki od tih predmeta izabran s primjernom brigom i isključivom željom da izazove neki točno određen efekt. Usprkos simboličnoj snazi odjeće, muškarce i žene se u principu ocjenjuje prema okolnostima koje je mnogo teže kontrolirati: držanju, naglasku, boji glasa, obliku i boji njihova tijela, i što je najvažnije po izrazu lica. Glas se, naime, može modulirati, dijetom i treningom dovesti tijelo u društveno prihvatljive oblike (bar teoretski). Međutim što se može učiniti s licem? Nevjerojatan napor je uložen u tom smjeru. Podbraci se podižu, obrve čupaju ili dodaju, nosovi krate, frču ili ravnaju. Kosu se muči da zauzme jedan od tisuća položaja: ona se kovrča, tapira, moči, suši, vješa na ovaj ili onaj način, a sve da se uobliči slika koja je u skladu s modom. Međutim bez obzira na sve napore, sve te prijetvorbe su prozirne; lažiranje prirode uvijek popušta pred kritičnim okom. Bez obzira na naše sklonosti, da li nam se sviđaju naša lica ili ne, prisiljeni smo živjeti s njima i prihvaćati sve pohvale, ukore ili poruge koje i nehotice izazivamo svojim licem. To se, naravno, ne odnosi na ovaj neshvatljiv i bistar narod s planeta Sirene, čiji se neortodoksni društveni običaji razmatraju na sljedećim stranicama